Ratna sreća, objavljena 1973. godine predstavlja bazični roman druge Lalićeve tetralogije. Roman je zasnovan na dnevničkim zapisima i sjećanjima glavnog protagoniste, zanimljivog starca Peja Grujovića. Ovo djelo predstavlja svojevrsnu sintezu istorije, antropologije, psihologije, religije, lingvistike, kao i mnogih drugih disciplina.

Radnja romana je smještena u periodu krvavog Drugog svjetskog rata i nacističke agresije. Raniji romani Mihaila Lalića govore o sudbinama naroda i pojedinaca u smutnim ratnim vremenima, ali se roman Ratna sreća razlikuje po tome što slika neposredno stanje u plemenu Brzaci uoči neposredne ratne opasnosti. Prvi dio pomenutog romana nosi simboličan naziv Kako je počeo praznik propadanja. Važno je napomenuti da je i značajan dio radnje u ovom djelu posvećen vremenu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, periodu Prvog i Drugog balkanskog rata, Prvog svjetskog rata, kao i situaciji u Kraljevini Jugoslaviji. Akademik Mihailo Lalić pravi osvrt na sve ove značajne istorijske periode kako bi dočarao život čovjeka u njima, situaciju, određene korijene, povode i posljedice koje se protežu tokom čitavog 20. vijeka. On to radi na izuzetno suptilan i umjetnički uzvišen, njemu svojstven način. Roman Ratna sreća za koji je Lalić nagrađen NIN-ovom nagradom, sastoji se iz dva dijela. Oba broje po dvadeset naslova, ukupno četrdeset, koji imaju ironičan prizvuk čija se specifična ironija sliva u cjelokupan i krajnje simboličan naslov romana Ratna sreća.