Priča je to o mladom sanjaru i njegovom sazrijevanju kroz ljubav, tugu i nadu u novu ljubav. Mogens je priča o ljubavi, njenom gubitku i oporavku, prekrasno napisana, opisujući prirodu i ljudski život gotovo poetskim stilom. I Mogens je, kao i sve Jacobsenove priče, pomalo lirska i poetska pripovijest, koja dira u srce.

"On nije mogao podnijeti pomisao na ono, što se dogodilo, nije se smjelo dogoditi, bacio se na koljena i ispružio ruke k nebu, dok je molio, da ono što se dogodilo, bude nedogođeno. Dugo se je vukao na koljenima, s neprekidno u nebo uprtim očima, kao da se boji, da će ovo, da izmakne njegovim molbama, nestati, ako ga on neprekidno ne gleda. Onda se pojaviše slike iz dobrih vremena, sve više i više u maglovitom redu. Bile su to slike, koje se u časovitom sjaju pred njim pojaviše, a druge nestajahu, tako neodređeno, tako daleko, da su nestale, prije no je znao što je bilo. Tiho je sjedio u snijegu, začaran svjetlom i bojama, životom i srećom i nejasni strah, koji je u početku osjećao da će nešto doći i sve izbrisati, bio je nestao. Oko njega bilo je sve tiho, u njemu sve mirno. Slike su nestale, ali sreća je ostala."